02. Apr 2018 |

"Rani znakovi autizma-rana intervencija"


JU CENTAR ZA  DJECU I ODRASLE  OSOBE  S  POSEBNIM POTREBAMA Odjeljenje za rano podsticanje razvoja i  ranu intervenciju za djecu s posebnim potrebama "Rani znakovi autizma-rana intervencija" Svakim danom povećava se broj djece sa teškoćama koje su karakteristika autističnog spektra. Te teškoće se mogu uočiti prije navršene druge godine života djeteta. Teškoće vezane za autistični spektar su: teškoće interakcije i komunikacije, ograničeni (suženi) interesi i ponavljajuća ponašanja. 1 od 50 djece školske dobi ima znakove autizma. Autizam je četiri puta učestaliji kod dječaka.  Autizam nije nešto što prolazi, to je za cijeli život. Zbog toga je jako važno pripremiti okolinu, posebno roditelje, da prihvate teškoće kod djeteta i uključe se u aktivan rad u cilju osposobljavanja za samostalan život. Kada nam se roditelji obrate za pomoć, najčešće navode samo problem u razvoju govora.  Ostale teškoće negiraju, svjesno ili nesvjesno. Najveći strah roditelja je da dijete bude 'etiketirano' kao nenormalno.  Treba napomenuti da sve veći  broj djece ima elemente iz  autističnog spektra koja su  posljedica sve većeg uticaja multimedije i neadekvatnog podsticaja za vrijeme ranog djetinstva.  Takva djeca obično kroz pravovremen adekvatan edukacijsko – rehabilitacijski rad uspiju da sustignu svoje vršanjake. Zbog svega navednog potrebno je da ,ukoliko primjetite i najmanje odstupanje u poručju razvoja svoga djeteta , tražite adekvatnu pomoć i podršku. PODRUČJA PSIHOMOTORNOG RAZVOJA PUTEM KOJEG SE POREMEĆAJ NAJČEŠĆE OČITUJE SU:
  1. GOVOR: Zakašnjeli razvoj govora, neologizmi ( dijete stvara nove riječi), obrnuto izgovaranje pojedine riječi, radije komuniciraju gestikulacijom nego verbalno i često ponavljanje riječi (eholalija).
  1. SOCIJALNA INTERAKCIJA: Često se osamljuju. Na pokušaje približavanja drugih ljudi najčešće ne daju emocionalni odgovor. Spontano ne prilaze drugima i izbjegavaju kontakt očima.
  1. IGRA: Autistična djeca pokazuju smanjeno zanimanje za maštovite i kreativne igre. Najčešće se igraju sami. U igri preferiraju ponavljanje, repetitivne i često besmislene radnje. Često ih vidimo kako poskakuju, plješču rukama, ponavljajući to učestalo, uvijek na jednak način.
  1. SENZORNA DEZINTEGRACIJA: Senzorna integracija je sposobnost centralnog nervnog sistema da prima, objedini i obradi infomacije iz spoljašnjeg svijeta dobijene putem čula i na osnovu njih organizuje svoje ponašanje i odnos sa spoljašnjim svijetom i drugim ljudima. Ponašanje osobe sa lošom senzornom integracijom su:
Hiposensitivno (nedovoljno osjetljivo) Hipersenzitivno (pretjerano osjetljivo) Kombinacija hipo i hiper osjetljivosti.
  1. PONAŠANJE: Djecu sa teškoćama iz autističnog spektra možemo prepoznati po određenim karakteristikama u ponašanju. Stereotipni pokreti (lepršanje, kuckanje, lupkanje, poskakivanje) česti su kod autistične djece. Djeca mogu istrajati na izvođenju određenih rutina u ritualima koji su (NAMA) posve nefunkcionalni i besmisleni. Kada su prekinuti u nekoj od stereotipnih ritualnih aktivnosti, često iskazuju buran protest uz vikanje i agresivnost prema sebi i drugima. Autoagresivnost veliki je problem autistične djece, što se povezuje s poremećajem u primanju taktilnih osjeta i bolova. Često imaju i smetnje spavanja, teško se uspavljuju, noću se učestalo bude a ujutru rano ustaju.
  2. INTELIGENCIJA: 50 % osoba sa autizmom imaju intelektualne teškoće. Neke autistične osobe mogu razviti određene intelektualne sposobnosti do iznadprosječnog nivoa.
Važna je edukacija svih osoba koje su od značaja za dijete: pedijatri, odgajatelji, i prosvjetni radnici, koji mogu na vrijeme prepoznati znakove autizma i tako omogućiti ranu detekciju i tretman. Rana dijagostika je važna da se steknu socijalne vještine i samostalnost, te smanje negativni oblici ponašanja. Najčešći problemi sa kojima se susreću roditelji autistične djece su: Kada  uoče problem kod svoga djeteta, drugi ih uvjeravaju da su umislili, a kada je taj problem očit ,drugi ih  pitaju zašto se „na vrijeme nisu obratili“. Okolina ih izbjegava jer je njihovo dijete „čudno“ i „bolesno“. Ništa u svakodnevnom životu nije prilagođeno djetetu sa autizmom. Druga djeca se ne druže sa njihovom djecom. SAVJETI ZA RODITELJE DJECE SA AUTIZMOM Volite svoje dijete takvo kakvo jeste i nemojte mu uskraćivati mogućnost adekvatnog tretmana. Cijenite i najmanji napredak u tretmanu. Uključite ga aktivno u zajednicu.