Tokom zadnjih godina pri Centru za ranu intervenciju primijetan je porast djece s Down sindromom koji su se javili za korištenje usluga. Prvo javljanje je već u dobi od 3 mjeseca i najkasnije do 12 mjeseci. Navedeno ukazuje da je sve razvijenija svijest uže i šire javnosti o potrebama rane rehabilitacije i edukacije navedene kategorije djece. Praksa pri Centru za ranu intervenciju u Zenici je pokazala da s obzirom na dob djeteta biva prvobitno uključeno na fizikalni tretman, gdje se od navedenog terapeuta kroz određeni period zahtjeva transdiciplinarni pristup pokrivajući i prateći i ostala područja razvoja. U određenom momentu razvoja djeteta, uključuje se u rad i defektološka- edukacijsko rehabilitacijska procjena i tretman. U daljem procesu rehabilitacije kao ključna osoba nastupa gore navedena struka, tj. defektolog odgovarajućeg usmjerenja ili edukator -rehabilitator. Kod većine djece s Down sindromom bivaju detektovane već prve teškoće u području komunikacije, kao i istraživanja i učenja u dobi do 18 mjeseci. Takođe, problem s kojim se roditelji često susreću već u samom procesu rehabilitacije jeste odgojni pristup, što uveliko otežava čitav ishod rada ukoliko se zanemari taj aspekt. Sa djetetom u tako ranoj dobi, pred nama kao terapeutima se postavlja čitav niz pitanja i izazova kako iznaći najbolji način da bi ishod rehabilitacije bio što uspješniji. Naglasak u radu uvijek stavljamo na bazičnu perceptivno-motoričku stimulaciju, senzornu integraciju kao i tretman vježbom. Kroz kontinuirano interdisciplinarno sagledavanja napredovanja ili kašnjenja djeteta postavljamo i određujemo buduće ciljeve rada i ključnu osobu. Nuđenjem usluga samim roditeljima kroz psihološko savjetovanje i edukaciju od strane nadležnog psihologa i terapeuta koji vodi dijete, činimo samog roditelja sposobnijim da pristupi zajedno s terapeutom procesu rehabilitacije. Snažnija porodica znači i sretnije dijete. PRIPREMILA: Čolaković Dženana Dipl. Defektolog oligofrenolog, Odjel rane intervencije Praktičar u ranoj intervenciji
