UVOD
Povezanost govora i pokreta je veoma važan korak u razvoju djeteta.
Ruke su neprestano aktivne, one povezuju senzoriku i motoriku te preko njih velikim dijelom komuniciramo s okolinom. Kod djece, ta dvostruka funkcija igra važnu ulogu prije nego što progovori. Igre prstima i pjesme uz pokrete pomažu djeci da razviju razumijevanje ritma, kako ritma govora, tako i ritma glazbe. Takvi načini vježbanja i igranja s djetetom također mogu pomoći u proširivanju rječnika djeteta te pomoći u jezičkom razvoju. Sudjelovanje u takvim igrama djetetu daje priliku da se samostalno izražava i potiče ga na reagiranje putem korištenja tijela i govora.
„Poticati govor kod djeteta, njegovati govor, znači razumjeti zakonitosti njegova razvoja, ali i individualnost svakog djeteta. U skladu s tim potrebno je stvoriti okruženje koje će biti poticajno za govor. Prije svega, to se odnosi na stvaranje okoline u kojoj će se dijete osjećati sigurno i prihvaćeno.“ (Velički i Katarinčić, 2011., 6.)
1. MOTORIČKE VJEŠTINE
Motoričke vještine uključuju jačanje koordinacije pokreta, tačnije finu i grubu motoriku. Gruba motorika je povezana s pokretima velikih mišića, dok fina uključuje pokrete manje mišićne skupine.
Veliku ulogu u tome ima igra kroz koju dijete razvija svoje vještine. Najbolje se uči kroz igru, ali ne bilo kakvu igru, nego onu u kojoj je dijete zaposleno takozvana svrsihodna igra, u kojoj razvija svoja čula i u kojoj stiče potrebne vještine. Također, motorika je usko povezana s razvojem govora. Djeca koja zaostaju u razvoju motorike najčešće imaju i govornih teškoća. Kada se govori o motoričkim vještinama, treba razlikovati grubu i finu motoriku.
1.1. GRUBA MOTORIKA
Pod grubom motorikom podrazumijevamo veće pokrete, tj. sposobnost izvođenja pokreta ruku, nogu ili tijela s određenom kontrolom. Aktivnosti koje potiču razvoj grube motorike kod djece su razne vrste igara na otvorenom, igre loptom,
skakanje, plesanje, plivanje ili trčanje. Gruba motorika je veoma važna za daljnji razvoj djeteta jer se na njenim osnovama temelji razvoj fine motorike.
1.2. FINA MOTORIKA
Fina motorika je sposobnost pravljenja preciznih, sitnih pokreta ruku uz
zadržavanje dobre koordinacije između prstiju i oka. U vještine fine motorike
spada pažljiva kontrola malih mišića ruku, stopala, prstiju kao i mišića jezika i
usana. Fina motorika se razvija rastom. Sami počeci razvoja fine motorike vezuju se za prve mjesece sa razvojem koordinacije oko-ruka. Razvoj počinje od glave, tako da beba prvo nauči kontrolirati usta, lice, jezik, pa od samog držanja glavice, ramena, preko ruku do same šake. Od početnih nespretnih pokušaja djetetovog samostalnog korištenja žlice, pokreti ruke tj. šake vremenom postaju precizniji, sve do trenutka kada dijete može uzeti olovku i kontrolirati ju. To je sposobnost da ruka i prsti izvrše zadatak koji kontroliramo okom tj. vidom. Dakle kada djeca uzimaju stvari između kažiprsta i palca, kada pokušavaju dohvatiti neke sitne 56 predmete, tada koriste vještinu fine motorike. Fina i gruba motorika su međusobno uvjetovane i razvijaju se u isto vrijeme jer se i mnoge aktivnosti koje dijete izvodi dešavaju njihovim zajedničkim korištenjem.
- POKRET
Značajno je poticanje tjelesne aktivnosti od najranije dobi jer pokret utieče na psihofizički rast i razvoj, zdravlje, opće sposobnosti djeteta, ali i pridonosi samopoštovanju, pomaže u regulaciji tjelesne težine te prevenciji rizika od bolesti u odrasloj dobi.
Djeca pokazuju spontan interes za tjelesno kretanje koje je jedna od osnovnih
potreba ljudskog bića. „Djetinjstvo je specifično životno razdoblje u kojem dijete savladava osnovne vještine pokreta i ima obilje energije koja mu omogućuje da ih usavrši.“ Pihač, M. (2011., 34.)
Zbog toga tekst prije izvođenja treba dobro poznavati i uvježbati.
Posebno je važno napomenuti da pokrete koje smo jednom uveli za određene
stihove moramo izvoditi uvijek na isti način, dakle ne mijenjati ih kod ponovnog izvođenja, jer će dijete ostati zbunjeno, a to nije cilj. Autorice Velički i Katarinčić (2011.) ističu kako pri izvođenju igara prstima djeca moraju biti usredotočena kako bi pravilo izvela radnju. Isto tako, trebaju uvježbati preciznost kako bi mogla pravilno ponoviti tijek određene radnje. Pritom se na najučinkovitiji način povezuju pokret i govor tj. omogućuje se poticanje govora pokretom. Valja naglasiti da dijete ne smijemo prisiljavati da tekst ponavlja za nama u svrhu učenja teksta napamet, to će se dogoditi spontano. Izvest će to na način da će dijete prvo ponavljati gestu, a stihove će zapamtiti tijekom vremena te će oni postati djetetovim unutarnjim blagom koje će ga činiti radosnim i bogatim.
ZAKLJUČAK
Najvažniju ulogu u razvoju djeteta prvenstveno ima sam roditelj pa tek onda terapeut. Roditelj je taj koji provodi najviše vremena sa djetetom, dok terapeut izvršava postavljene ciljeve. U svemu što radimo pred djecom i za djecu
treba se potpuno aktivirati, a onako kako ćemo mi nešto prenijeti na djecu, ona će baš tako ponovno demonstrirati i uživati. Prema tome, to im se uveliko treba omogućiti. Ne postoji dijete koje se neće priključiti aktivnosti prepunoj pokreta i govora koji ju oplemenjuju.
Radile:
Erna Samardžić bach.specijalni edukator i rehabilitator
Selma Maličević bach.logoped i surdoaudiolog