Uvod
Pravo na rad je jedno od osnovnih ljudskih prava, koje garantiraju i štite ključni međunarodni dokumenti koji polaze od principa da svaki čovjek ima urođena, jednaka, neotuđiva i univerzalna prava koja proizlaze iz dostojanstva svih ljudskih bića. Pravo na rad podrazumijeva pravo na slobodan izbor zaposlenja odnosno zapošljavanje kao osnovni način socijalnog uključivanja osoba sa invaliditetom u sve društvene tokove što omogućava ekonomsku i socijalnu sigurnost. Sve države su dužne to pravo obezbijediti i osobama sa invaliditetom, ne samo kao izvor egzistencije već i kao način njihove društvene uključenosti.
Zapošljavanje, čemu prethodi adekvatna profesionalna i druga rehabilitacija, najbolja je odbrana od socijalne isključenosti i jedan od glavnih načina da se postigne puno učešće osoba sa invaliditetom u društvu. Osim toga, radom osoba sa invaliditetom smanjuju se socijalna i druga davanja, kojima se, ako nisu zaposleni, osigurava njihova egzistencija, pa i zadovoljavanje njihovih specifičnih potreba. Svojim radom, pored plaće, osobe sa invaliditetom obezbjeđuju socijalnu sigurnost jer za njih poslodavac uplaćuje doprinose za socijalno osiguranje. Uplata doprinosa obezbjeđuje osobama sa invaliditetom prava iz zdravstvenog osiguranja, nezaposlenosti, penzijskog i invalidskog osiguranja i dječije zaštite.
Dakle, postoji jako privredno opravdanje za zapošljavanje osoba sa invaliditetom. “Osobe sa invaliditetom, kao i sve druge osobe, imaju ustavno pravo na rad i ono im se ne smije uskraćivati”, kaže Viktor Gotovac, profesor radnog i socijalnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Dodaje da rješavanje egzistencije osoba s invaliditetom kroz sistem socijalnog osiguranja i socijalne skrbi nije nimalo efikasno. Tako se, naime, ne udovoljava potrebi osoba sa invaliditetom za radom i samoizražavanjem. S druge strane, takvo finansiranje osoba sa invaliditetom težak je teret za budžet. Upravo zato, ističe profesor Gotovac, “trend se mijenja i nastoji se da osobe sa invaliditetom same zarađuju za život”.1 Veoma je važno naglasiti da rad osoba sa invaliditetom ima i za njih same brojne koristi koje se prema nekim istraživanjima se ogledaju u sljedećem:
- zaposlene osobe sa invaliditetom imaju bolju sliku o sebi i više samopoštovanja i samopouzdanja
- društveno su aktivniji, prilagodljiviji su na promjene uopće
- u svakodnevnom ličnom životu su kompetentniji
- ekonomski su superiorniji
- manje obolijevaju u odnosu na nezaposlene.
Usaglašena politika zapošljavanja osoba sa invaliditetom predstavlja odgovornost države za probleme te populacije. Kada se uzme u obzir činjenično stanje i zadaci utvrđeni dokumentom ‘Politika u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini za sve nadležne subjekte’ koju je usvojilo Vijeće ministara BiH (“Službeni glasnik BiH” broj 76/07),2 neophodno je utvrditi nove pristupe u oblasti invalidnosti u procesu zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije u vidu preporuka. Novi pristupi u ovoj oblasti se zasnivaju na opredjeljenjima, ciljevima i mjerama za prevazilaženje postojećeg stanja u oblasti invalidnosti uopće utvrđenog u politikama u oblasti invalidnosti u Bosni i Hercegovini s ciljem da se osobe sa invaliditetom osposobe za korištenje preostalih radnih sposobnosti i uspješno uključe u tržište rada.