18. May 2021 |

SENZORNA INTEGRACIJA


Senzorna integracija odnosi se na način na koji koristimo informacije koje primamo čulima iz vlastitog tijela i okoline. Sistemi čula ne funkcionišu kao posebni kanali informacija, oni zapravo rade zajedno kako bi stvorili jasnu sliku svijeta oko nas i naše uloge u svijetu. Čula udružena (integrisana) pružaju potpunu sliku o tome ko ste, gdje ste i šta se događa oko vas. Kako mozak na organizovan način koristi vidne, zvučne, taktilne, mirisne informacije i informacije o položaju tijela, tako se daje značenje čulnom sistemu i znamo kako reagovati i ponašati se primjereno nastaloj situaciji.

Kod većine djece i odraslih osoba senzorna integracija događa se nesvjesno i bez uloženog napora. Naprimjer, vozite auto i razgovarate sa svojim djetetom, slušate razgovor i pratite sve zanimljive detalje koji su se dešavali u školi. Dok vozite auto i slušate priču vašeg djetete, uzimate sok i pijete te u tom trenutku morate zakočiti i odlažete sok. Ulazite u naplatni dio, vadite novčanik i plaćate, dok sve aktivnosti uspješno obavljate i dalje vodite komunikaciju sa djetetom. Nakon što ste prešli dosta kilometara i stigli na odredište, shvatite da ste samo vozili i niste razmišljali o brzinama, žmigavcu, zvukovima na putu, soku, pronalasku novčanika, samo ste vozili. To pokazuje koliko dobro koristite vaša čula s ciljem da primjereno funkcionišete. Ali ne funkcioniše kod svih ljudi senzorna integracija isto. Ljudi sa senzornim teškoćama teško shvataju šta se događa unutar i izvan njihovog tijela i ne postoji sigurnost da će dobiti preciznu senzornu informaciju. Osobe sa teškoćama senzorne integracije mogu izbjegavati zbunjujuće stresne podražaje ili mogu tražiti više podražaja kako bi shvatili šta se uopće dešava. Naprimjer, dijete koje ima teškoće obrade senzornih inputa, u ovom slučaju taktilnih, može izbjegavati nepoželjne i neprijatne dodire npr. prljanje ruku hranom, odbijaju rukama jesti voće, prljati ruke pijeskom, koristiti ljepilo, dok neko drugo dijete može tražiti te iste podražaje.

Kod većine djece kod kojih se snezorna integracija dešava prirodno, kako uče o novim podražajima, postaju sve sigurniji u vlastite vještine i njihove mogućnosti reagovanja na senzorne podražaje, postaju sve preciznija i bivaju sve vještiji. Međutim, kod neke djece razvoj senzornih vještina ne teče glatko. Kako ni sami nisu sigurni u  svoja čula, oni se ne mogu pouzdati u svoja čula koja bi im trebala pružiti detaljnu sliku o svijetu. Ne znaju kako reagovati i zato mogu imati problema u učenju i adekvatnom ponašanju.

Važnost prepoznavanja djeteta sa senzornim poteškoćama

Svi mi možemo imati povremeno neke teškoće obrade senzornih informacija i poneki od nas mogu poznavati kakav je to osjećaj kada nisi usklađen, kada si izgubljen u prostoru, kada izgubiš ritam, kada nisi svoj  ili kada si potpuno izvan sebe. Međutim, neki imaju taj problem većinu vremena. Uslijed poremećaja u u razvoju živčanog sistema mogu imati poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju i interakciji sa svijetom oko sebe, neke od mogućih poteškoća:

  • Pretjerano reagovanje na dodir, kretanje, vidni i zvučni podražaj
  • Nedovoljno reagovanje na podažaje dodira, pokreta, vida ili zvuka
  • Pretjerano nemirno ili suviše pasivno
  • Nepažljivo, impulsivno, lako ga je omesti
  • Slabo poima vlastito tijelo
  • Slabo razvijene motoričke vještine: osnovne vještine grube motorike (trčanje, penjanje) i složenije vještine fine motorike (crtanje, rezanje, pisanje), često je nekordinisano, trapavo i često se spotiče i pada
  • Oslabljeno bilateralno koordinisanje (istodobno korištenje obje strane tijela)
  • Slabosti u motoričkom planiranju aktivnosti
  • Lako se zamara, brzo klone i dolazi do iznemoglosti
  • Oslabljene oralno-motoričke aktivnosti (žvakanje, govor)
  • Loša procjena udaljenosti između sebe i drugih ljudi
  • Izostajanje osjećaja za ritam i vrijeme
  • Sporo reaguje na verbalne upute, pitanja ili je zbunjeno
  • Brzo se emocionalno uzbudi kada stvari nisu kako treba ili uobičajene
  • Draže mu je staro i poznato i izbjegava probati nešto drugo i novo, npr. hrana, prizori, igre, igračke, priče i pjesmice, novi razmještaj u sobi, novu tetu, odgajateljicu
  • Teško se nosi sa prelazima čak i kada se radi o prebacivanju između poznatih aktivnosti
  • Teško se aktivira ili smiruje, teško se ujutro budi i teško zaspi ili teško nastavlja spavati tokom noći

Mnoga djeca manifestuju neke od simptoma iz raznoraznih razloga. Neka od navedenih ponašanja odgovarajuća su za određenu dob. Ali ako imamo četverogodišnjaka ili pak osmogodišnjaka koji reaguje na svaku sitnicu, govori nam nešto sasvim drugo. Osobe sa senzornim problemima najčešće loše reaguju na svakodnevne situacije, stalno se ponašaju neprimjereno dobi, što vam jednostavno ne može promaći.

Senzorna soba pri Odjeljenju za rano podsticanje razvoja i ranu intervenciju

Aktivnosti u vidu igrica koje podstiču i pospješuju senzornu integraciju, korisne su djeci sa i bez teškoća. Za navedene igrice u prilogu nisu vam potrebna posebna pomagala, sredstva, dodatna ulaganja novca te su izvedive u kućnom okruženju. Potrebna vam je volja i malo mašte.

Pranje automobila kremom za brijanje

Čulo dodira od velikog je značaja za svu djecu. Pojedina djeca sa poteškoćama taktilne obrade mogu izbjegavati ovakve aktivnosti, dok druga iste aktivnosti konstantno traže i neobično to rade.

POTREBNO ZA IGRU: mali automobili, igračke u plastičnoj kanti, štapići od sladoleda, lego kocke i male loptice (i naravno podloga za igru, stolnjak i sredstvo za čišćenje).

KAKO SE IGRATI: istisnuti kremu za brijanje na podlogu, voziti autić kroz kremu za brijanje, voziti autić uzduž, porijeko ili njime pisati, izgraditi garažu ili labirint od kocaka, štapića i loptica te voziti autić ispod, preko, oko zapreka na putu itd., voziti istodobno dva autića (sudarati autiće ravno kroz kremu, napraviti autoput u obliku broja 8, na kraju oprati autiće vodom, posušiti i vratiti na svoje mjesto.

DOBROBITI OD AKTIVNOSTI: igra sa različitim materijalima povećava taktilno razlikovanje, tjelesnu svjesnost i kreativno izražavanje. Iskustveno crtanje linija, oblika, slova, brojeva, poboljšava identifikovanje oblika, brojeva i slova te vizualizacija apstraktnih ideja. Istiskivanje kreme i vode te rukovanje autićima, kockicama, lopticama, čišćenje, pranje i sušenje poboljšava koordinaciju oko i ruka, snagu i poboljšava rukovanje priborom. Crtanje prstima i guranje igračaka kroz masu potiče kintestetičku svjesnost, vještne fine motorike, vizualno-motoričku integraciju i vještine nužne za koordinisano pokretanje očiju, ruku i tijela. Istodobno korištenje obje ruke i vožnja dva autića u isto vrijeme  poboljšava bilateralnu koordinaciju(simetrično i asimetrično). Iscrtavanje pjenom autoputa u obliku osmice pomaže djetetu da postavi svoje tijelo po središnjoj osi i zatim prijeđe tu osu. Prelaženje srednje ose igra veliku ulogu u određivanju dominantne ruke, čitanja i pisanja te mnogih drugih školskih vještina.

Put dodira

Kako biste potaknuli kretanje i održali pažnju, postavite u kući Put dodira.

POTREBNO ZA AKTIVNOST: prostirke na koje je ugodno stati kao što su komadi tepiha/prostirki, komadi platna poput  baršuna, samta, satena, ovčje vune/krzna, tanke spužve, jastuke, prekrivači za krevete, frotirni peškiri, plastificirani omoti sa zračnim mjehurićima, brusne papire, prekrivače za automobilska sjedišta od drvenih kuglica.

PRIPREME: neka djeca skinu čarape, poredajte prostirke u sobi u veliki krug. Na početku aktivnosti prostirke postavite bliže, jednu pokraj druge. Kada dijete postane sigurno, razmaknite prostirke kako biste podstakli preskakanje i istezanje.

Djeca mogu svaki krug praviti drugu varijantu igre: hodanje, skakanje na jednoj nozi, na dvije, puzanje, igra tački- hod na rukama, preskakati naprijed-nazad, leći na pod i kotrljati se, puzati putem cijelog kružnog toga od različitih materijala, pokušati što tiše hodati pa čak i preko plastičnog omota s mjehurićima.

Bacanje kocaka (držanje, motoričko planiranje)

Igra koju vole djeca sa teškoćama senzorne itegracije, autizmom, Aspergovim sidromom, ali je omiljena i svim vršnjacima. Prikladna je za mlađu djecu i srednjoškolce.

POTREBNO ZA AKTIVNOST: karton, makaze, linijar, markeri, samoljepljive slike aktivnosti grube motorike kao što su skokovi, prevrtanja, sklekovi, istezanja itd.

 PRIPREMA: izraditi od kartona dvije velike kocke, na stranicama jedne kocke ispisati brojeve od 1-6, na stranici druge kocke, zalijepiti slike aktivnosti tj. različitih vježbi.

Igricu trebamo objasniti, demonstrirati, pridružiti se igri i nadzirati igru.

KAKO SE IGRA: naizmjenično bacati kocku, verbalno objašnjavati šta se treba raditi i koliko puta ponoviti npr. „Tri skleka“. Sa cijelom grupom izvesti tačan broj određenih vježbi.

DOBROBITI OD AKTIVNOSTI: poboljšava vještine grube motorike, praksiju(zamišljanje aktivnosti koju treba izvesti, motoričko planiranje i samu izvedbu), kontrolu tjelesnog položaja. Rukovane kockom i izvođenje pokreta koji uključuju čula dodira, vida te propriocepciju i vestibularne pokrete. Igra jača komunikacijske i društvene vještine. Nudi jednu vrstu natjecateljskog duha, dozu uzbuđenja.

Literatura:

  1. Senzorna integracija iz dana u dan, Obiteljski priručnik za pomoć djeci s teškoćama senzorne integracije, Lindsey Biel, Nancy Peske
  2. Igre za senzornu integraciju - Autor: Carol Stock Kranowitz

Ajla Vrškić - Dedić, logoped i audiolog