Svi smo različiti u fizičkom, psihičkom i intelektualnom smislu, ali svi zajedno činimo mozak koji se zove život. Zasigurno, poseban kamenčić s posebnom ulogom za sve nas čine osobe s teškoćama u razvoju.
U današnje vrijeme društvo smatra kontradiktornu činjenicu da djeca i odrasle osobe s teškoćama u razvoju u isto vrijeme mogu pokazivati talentiranost u nekom području. Ovaj stereotip je zastupljen još od vremena u kojem se smatralo da talentirana djeca postižu visoke bodove na testovima inteligencije i dobro obavljaju školske zadatke. Tada se postavlja pitanje kako djeca i odrasle osobe koje imaju teškoću mogu biti talentirani u određenom području. Stoga, posljednjih godina, talenirane osobe s teškoćama u razvoju postaju sve više vidljive. Na ovu temu napisano je nekoliko knjiga, zatim se objavljuju članci u časopisima, a većina stručnih konferencija s naglaskom na teškoće u razvoju uključuje minimalno jednu prezentaciju o osobama koji pokazuju određenu talentiranost.
Talenat se može javiti u nekom od navedenih područja: verbalno - lingvističko, logičko - matematičko, vizualno - spacijalno, muzičko - ritmičko, tjelesno – kinestetičko.
Veliki broj istraživanja (Rimland, 1978, prema: Baldwin, Vialle, 1999) pokazuje da su osobe s teškoćama u razvoju prepoznate kao darovite i talentirane. Rimland (1978) ukazuje na činjenicu da se često ispod maske, koju zaklanja teškoća, javlja talentiranost u nekom području. Također, ističe da su određene teškoće tradicionalno smatrane darom ili potencijalom da se razvije određeni talent. Međutim, ključni element u napredovanju i izgradnji talenta jeste prepoznavanje darovitosti u području koje osobe s teškoćama imaju.
Talentirane osobe s teškoćama su one koje pokazuju sposobnost visokih performansi u nekom području, ali s druge strane imaju određenu teškoću u razvoju. Većina osoba s teškoćama u razvoju koja su talentirana ne bivaju prepoznata u okruženju. Naučnici su isticali da određene teškoće mogu nositi sa sobom i talent u određenom području (West, 1991, prema: Brody, Mills 1997). Osobe s teškoćama pokazuju talenat u umjetnosti, ali ne i u akademskim područjima. Obično se radi o specifičnom području za koje učenici pokazuju interesovanje i sklonost (Brody, Mills 1997).
Ključni element u izgradnji talenta jeste prepoznavanje područja i djelovanje u skladu sa vlastitim mogućnostima i afinitetima. Često se dešava da se teškoća stavlja u prvi plan, zanemarujući i neprepoznavajući sposobnosti. S toga je potrebno svim snagama se truditi i davati podršku za njihov rad i napredovanje. Prisustvo teškoće ne opravdava niti jedan oblik predrasuda i stereotipa. Navedenu temu moguće je opravdati radovima koje će prikazati talenat osoba s teškoćama u razvoju, konkretno u likovnom stvaralaštvu.
Osobe svojim radom i trudom, žele osigurati bolju vlastitu budućnost i traže prilike kako bi se dokazali. Vjeruju da će uspjeti u tome i da će jednog dana biti poznati široj javnosti. Od velike važnosti im predstavlja podrška kako vršnjaka tako i okoline u kojoj se nalaze.
Literatura:
1. Vialle, W; Baldwin, A. (1999) The Many Faces of Giftedness – Lifting the masks, Ontario: Nelson Canada
2. Gagne, F. (2003) A differentiated model of giftedness and talent, Gifted Child Quarterly: 29(3),103 – 112
Ilhana Mević, magistar pedagogije