Često smo skloni da u razvoju djeteta, kasnije i u odrasloj dobi, zapostavljamo značaj emocionalnog razvoja i emocionalnih kompetencija. U odgoju djeteta smo jako usmjereni na postignuća i uspjehe, a pri tome zaboravljamo naučiti djecu da prepoznaju vlastita emocionalna stanja, da budu sposobni prepoznati emocionalna stanja drugih, da adekvatno reagiraju i ispoljavaju emocije, emocionalnoj samoregulaciji itd. U našem mentalitetu je duboko ukorijenjeno potiskivanje emocija kao dobar mehanizam suočavanja sa različitim emocionalnim stanjima. Navedeno predstavlja kontraproduktivan način regulacije emocija. Dječacima se govori da ne plaču kao curice, djevojčicama da se ne smiju preglasno, kada se plašiš dodatno te posrame i tako u krug... Činjenica je da su emocije sastavni dio našeg postojanja i funkcioniranja. One su tu i imaju značajnu funkciju u našim životima, služe kao signali i pokazatelji, usmjeravaju naše ponašanje. Ne postoje pozitivne i negativne emocije, samo ugodne i neugodne – i jedne i druge imaju važnu funkciju. Niz je različitih faktora koji doprinose efikasnoj regulaciji emocija. Na životne zahtjeve najbolje će odgovoriti osobe koje su u stanju prepoznati svoja emocionalna stanja, razumjeti njihovo značenje te iskoristiti ono što emocija poručuje. Takva će osoba ujedno prilagoditi izražavanje emocija i svoje reagiranje na način da ono odgovara kontekstu situacije i ciljevima osobe.
Neprikladni su oni načini koji ugrožavaju vas i/ili druge ljude. Kada smo ljuti može se dogoditi da na nekoga želimo vikati ili ga udariti, pa ćemo onda potražiti adekvatnije načine izražavanja onoga kako se osjećamo. U takvim situacijama udaranje jastuka (mekani materijal kako ne bi ozlijedili sebe), gužvanje papira, stiskanje anti stresne loptice samo su neki od načina koje možete isprobati.
UREDU JE OSJEĆATI!
Ponekad izražavanje emocija nema funkciju rješavanja problema već je potrebno da se oslobodimo neugodnih emocija- „izventiliramo“, smanjimo intenzitet emocije da bismo mogli „hladnije glave“ pristupiti problemu. Dobar način za to jeste pisanje, čitanje, crtanje, razgovor/izražavanje intenzivnih emocija, fizička aktivnost, relaksacijske tehnike.... Navedene tehnike imaju terapeutski učinak i pomažu u smanjivanju intenziteta neugodnih emocija. Npr. crtanje pruža siguran način izražavanja iskustava i osjećaja koje je riječima teško opisati. Pomoću njega osoba napušta pasivnu ulogu i aktivno pokušava eksternalizirati svoje iskustvo.
Edina Maslo-Bukva, mr. psihologije