Autizam je razvojni poremećaj koji se karakteriše poteškoćama u socijalnoj interakciji i komunikaciji s okolinom.
Prilagođene sportske i fizičke aktivnosti treba da imaju za cilj kvalitetniji i pravilniji motorni razvoj, a ciljanim fizičkim aktivnostima, možemo da utičemo na otklanjanje nepoželjnih oblika ponašanja kod djece sa autizmom. Osim navedenog, fizičke aktivnosti utiču i na prevenciju nastanka pretilosti, a što za posljedicu može imati nastanak niza bolesti kao što su srčano-žilne bolesti, dijabetes i dr. Još jedan od bitnih uticaja fizičke aktivnosti djece sa autimom je druženje i upoznavanje sa svojim vršnjacima bez poteškoća. Budući da djeca s autizmom imaju slabo razvijene socijalne vještine, potrebno je da voditelj aktivnosti pomaže djetetu u situacijama u kojima dolazi do interakcije s njegovim vršnjacima bez teškoća. Potrebno je pomagati djetetu u različitim situacijama gdje se razvijaju osnovne socijalne vještine kao što su: čekanje na red, upoznavanje s vršnjacima, uključivanje u igru, dijeljenje rekvizita, prekid ili mijenjanje aktivnosti .
Pri organizaciji i prilagodbi fizičkih aktivnosti treba voditi računa o nizu faktora kako bi svako dijete individualno imalo najbolju korist od aktivnosti. Veoma je bitno imati u vidu: organizaciju rada, izbor sadržaja, metodu rada i stepen opterećenja. Osim poznavanja metodike tjelesnog vježbanja, neophodno je poznavati specifične oblike komunikacije, organizacije prostora i vremena, te je potrebno uložiti u svoj rad mnogo ličnog angažmana u što spada mnogo strpljenja, upornosti i motivacije, kao i kreativnosti.
Problemi s kojima se voditelji aktivnosti mogu susresti u radu sa djecom s autizmom su: manjak saradnje, uticaj vanjskih podražaja koji utiču na usmjeravanje pažnje na zadatu aktivnost. Kako bi se podigla razina motivacije kod djece i izbjegli nepoželjni oblici ponašanja, preporučljivo je djecu kontinuirano nagrađivati. Nagrada ima za cilj potkrepljenje kvalitetnog rada kao i pravilnog ponašanja. Oblici nagrađivanja su različiti i prilagodljivi svakom djetetu individualno, verbalna pohvala, hrana ili igračka. Ako je u pitanju igračka, preporučljivo je da bude funkcionalna i da se može iskoristiti kao pomoćno sredstvo prilikom učenja određenog motoričkog zadatka.
Prostor za vježbanje treba da bude poznat kako bi eliminisali uznemirenost djeteta, a unaprijedili osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Prostor treba da bude struktuiran, ispunjen vizuelnom podrškom kako bi dijete moglo uvidjeti gdje se nalaze motorički zadaci koji se izvode, redoslijed aktivnosti, kao i mogućnost kako bi dijete moglo da predviđa šta se od njega očekuje u određenom dijelu sata.
Određeni dijelovi sata fizičke aktivnosti treba da budu osmišljeni tako da se uvijek sastoje od istih aktivnosti kako bi se kreirala predvidljivost, npr. voditelj treba označiti dio prostora namijenjenog za zagrijavanje kako bi djeca svaki put znala gdje trebaju stati kada voditelj najavi aktivnost. Isto je potrebno napraviti i na kraju časa kako bi se dijete moglo pripremiti za sljedeće aktivnosti kao što su oblačenje i spremanje za odlazak. Jedna od aktivnosti može biti spremanje rekvizita i pomagala koja su se koristila na satu fizičke aktivnosti ili sjedanje u krug te izvođenje vježbi istezanja i opuštanja kako bi što smirenije napustili prostor aktivnosti.
Veoma je bitno voditi računa o vođenju aktivnosti i davanju uputa:
- Prilikom komunikacije nije dobro postavljati djetetu pitanje želi li izvoditi pojedinu vježbu, potrebno je ponuditi izbor između dva sadržaja za izvođenje,
- Upute treba da budu kratke i precizne o tome što se od djeteta očekuje,
- Nakon date upute o zadatku potrebno je pričekati između 5 i 7 sekundi kako bi dijete shvatilo što se od njega očekuje,
- Ne koristiti žargon i preneseno značenje zato što djeca s autizmom razumiju samo jasne, nedvosmislene upute,
- Upute se daju mirnim i blagim glasom.
Vrlo je bitno i korisno na časovima fizičke aktivnosti za djecu sa autizmom uključiti vizuelne smjernice u radu koje trebaju da se sastoje od slika i riječi koje označavaju koje će se aktivnosti izvoditi, kojim redoslijedom, te koliko će dugo trajati pojedina fizička aktivnost. Vizualne se smjernice mogu sastojati od dvije grupe: prva grupa predstavlja popis aktivnosti koje se trebaju izvesti, dok se u drugoj grupi nalazi isti popis aktivnosti s prostorom gdje dijete treba označiti je li izvelo određenu aktivnost ili nije. Ako se koriste slike s aktivnostima, dijete treba premjestiti sliku koja označava završenu tjelesnu aktivnost na drugu stranu. Vizualne smjernice pomažu djetetu da lakše prihvati i upozna aktivnosti kojima će se baviti te da se osjeća manje anksiozno i zbunjeno tokom vježbanja.
U slučajevima kada dijete pokaže određene afinitete i sposobnosti prema timskim sportovima, potrebno je aktivnosti provoditi u malim grupama s prilagođenim i pojednostavljenim pravilima.
Sportovi koji ne zahtijevaju veliku socijalnu interakciju, ali koji omogućuju druženje djeteta s autizmom s vršnjacima bez poteškoća su: plivanje, fitness trening, biciklizam, klizanje.
Literatura : (Zhang i Griffin, 2007), (Martinez, 2006).
Prilagodio i odabrao: fizioterapeut Tarik Bukva