Kičmeni stub je osovinski dio lokomotornog sistema i predstavlja čvrst i istovremeno elastičan nosač trupa. Grade ga 33 do 34 kičmena pršljena međusobno povezana zglobovima, ligamentima i mišićima i umetnutim hrskavičavim strukturama (discus intervertebralis). Svaki pršljen ima iza svog tijela centralnu šupljinu koja se naziva kičmeni kanal koji okružuje kičmenu moždinu od koje se šalju korjenovi perifernih nerava koji inervišu sve organe u tijelu. Kičmeni pršljenovi su, zavisno od dijela kičmenog stuba kojem pripadaju, podjeljeni na pet grupa. Najviše postavljeni su vratni pršljenovi (vertebrae cervicales) kojih ima sedam, sljedeća grupa su grudni (vertebrae thoracicae) kojih ima 12, potom slabinski (vertebrae lumbales) kojih ima pet, krsni pršljenovi (vertebrae sacrales) kojih ima takođe pet, dok su najniže u ovom pršljenskom nizu postavljeni trtični pršljenovi (vertebrae coccygeae) kojih obično ima četiri. Gornja 24 pršljena su pokretna (7 vratnih, 12 grudnih, 5 slabinskih), dok je donjih 9 fiksirano i spojeno u krsnu (os sacrum) i trtičnu (os coccygeum) kost. Osnovna funkcija kičmenog stuba kod čovjeka je da omogući stabilnost i pokretljivost u svim položajima. Istovremeno, kičmeni stub štiti kičmenu moždinu, koja se pruža duž većeg dijela kičmenog kanala. Kičma gledajući je s bočne strane nije ravna, nego ima svoje prirodne – fiziološke krivine te izgleda kao izduženo slovo S. To su vratna lordoza, grudna kifoza i slabinska lordoza.
Skolioza je deformitet kičme gdje se kičmeni stub krivi u lijevu ili desnu stranu u frontalnoj ravni. Skolioza kao defotmitet kičmenog stuba najčešće se javlja kod djece u dobi naglog rasta odn. s ulaskom u pubertet. Prilikom naglog rasta kod djece kosti se naglo izdužuju, a zajedno s njima i hvatišta mišića (paravertebralni mišići) te mišići nisu dovoljno jaki da drže kičmu kao osovinu tijela u ispravnom fiziološkom položaju.
Po uzroku nastanka, djele se na:
- urođene (kongenitalne)
- neuromuskularne (posledica nervno-mišićnog oboljenja)
- idiopatske (nepoznat uzrok).
Također se dijele i na:
- Funkcionalne (nepravilno držanje tijela) – insuficijentnost leđne muskulature. Pri Adamsovom testu - test predklona skoliotična krivina se ispravlja ili se akciom mišića kičmeni stub ispravlja. Kičma se krivi u lijevu ili desnu stranu zbog slabosti muskulature na istoj. Osim toga i loše držanje tijela prilikom sjedenja uveliko utiče na razvoj deformiteta i nošenje školske torbe na jednom ramenu.
- Strukuralne - lateralno krivljenje i rotacija serije pršljenova iz srednje anatomske pozicije normalne osovine kičmenog stuba. Tokom razvijanja skolioze dolazi do strukturnih promjena na pršljenovima ali i niz deformiteta na rebrima i karlici. U ovom slučaju došlo je do poremećaja mišićno koštanog balansa s rotaciom pršljenova te se pri Adamsovom testu skoliotična krivina ne gubi, nego ostaje vidljiva uz izraženu rebarnu grbu koju je uslovila torzija pršljenova. Postoje totalna, parcijalna i kompenzatorna skolioza. Kod totalne, gledano od pozadi, cijela kičma je iskrivljena u jednu stranu. Parcijalna je slična kao totalna, ali se zakrivljenje javlja u vratnom, grudnom ili lumbalnom delu kičme. Kompenzatorna skolioza nastaje kao posljedica kompenzovanja već nastale skolioze u jednom dijelu kičme gde se drugi dio kičme krivi u suprotnu stranu poprimajući oblik slova „S“ ili tzv. duplex skolioza
Redovno vježbanje je preduslov stvaranja dobrog mišićnog midera i, pored značajnog psihološkog efekta i podizanja svesti o sopstvenom izgledu, značajno utiče na povećanje vitalnog kapaciteta i poboljšanje estetskog izgleda. Svakodnevna tjelovježba je osnovni preduslov adekvatnog razvijanja lokomotornog sistema, naročito u periodima ubrzanog rasta kod djece.
Kako prepoznati nepravilno držanje?
Nepravilno držanje (ili loša postura) je nepravilan odnos mišićno – koštanih struktura bez anatomskih promjena na kičmenom stubu. Prilikom nepravilnog držanja opterećenja koja djeluju na tijelo ne prenose se ravnomjerno duž kičme i tijela što dovodi do povećanog opterećenja kostiju, mišića i zglobova. Nepravilno držanje je česta pojava, a javlja se u 20 do 25% djece školske dobi. Uzrokovano je, među ostalim, dugotrajnim sjedenjem, nošenjem teške školske torbe, manjkom tjelesne aktivnosti, te naglim rastom tijela u adolescenciji. Nepravilno držanje tijela može uzrokovati bolove u vratu, leđima, ramenima, nogama, a povezuje se i s glavoboljom, umorom i stresom. Dugoročno može dovesti do ozbiljnih mišićno-koštanih poremećaja.
U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB-10), koju koriste stručnjaci, šifra dijagnoze nepravilno držanje je R29.3.
Pravilno držanje tijela u uspravnom stavu podrazumijeva da su (gledano sa strane) uši, ramena, kukovi, koljena i nožni zglobovi, u ravnini. U sjedećem položaju glava treba biti uzdignuta, a leđa ispravljena zadržavajući prirodan položaj kičmenog stuba. U ležećem položaju glava i vrat bi trebali biti u ravnini s leđima. Sve što odstupa od tog pobuđuje sumnju na nepravilno držanje i zahtijeva liječnički pregled da bi se postavila dijagnoza.
Kako spriječiti i ispraviti nepravilno držanje?
Nepravilno držanje najbolje se može ispraviti jačanjem mišića odnosno tjelesnom aktivnošću. Djeci se preporučuje bavljenje tjelesnom aktivnošću najmanje 60 minuta dnevno. Plivanje, trčanje, vožnja bicikla samo su neki od preporučenih aktivnosti. Starija djeca i adolescenti mogu naučiti vježbe medicinske i korektivne gimnastike i nakon nekoliko dana uz terapeuta, kasnije sami kući vježbati.
Potrebno je izbjegavati dugotrajno sjedanje, posebno ispred računala ili uz mobilne uređaje. Čitanje sitnih slova sa zaslona mobitela osim što uništava vid, jako loše djeluje na vratnu kičmu.
Oprezno treba pristupiti i izboru školske torbe, te pravilnom načinu nošenja iste. Puna školska torba ne bi smjela težiti više od 10 % tjelesne težine učenika (npr. učenik težak 25 kg ne bi smio nositi torbu težu od 2.5 kg). Obavezno školsku torbu nositi na oba ramena a ne na jednom, što je česta praksa kod školaraca.
Osnovni ciljevi terapije:
- zaustaviti progresiju krivljenja kičme – skolioze,
- korekcija skoliotičnih i udruženih krivina (medicinska i korektivna gimnastika, ciljana kineziterapija),
- izbjeći operativno liječenje i rana detekcija rezistentnih slučajeva na neoperativno liječenje i usmeravanje ka ranom operativnom liječenju.
dipl. fizioterapeut Mirsad Hasanić