Dragi Jakube,
Otišao si, a nas ostavio nespremne i zatečene .
Vrijeme koje si provodio sa nama je neprocjenjivo i ostavilo je neizbrisiv trag. Sa sjetom ćemo se sjećati tvog osmijeha i hoda kroz našu Ustanovu, tvoje volje i želje da našim korisnicima preneseš što više znanja i iskustva i time ih učiniš još boljim.
Tvoj rođendan u septembru nažalost nećemo proslaviti uz pjesmu i smijeh, kako smo do sada radili ... Od sada će na taj dan biti tiho i prazno, biće i suza, jer smo svjesni kakvog smo radnog kolegu imali.
Tješimo se da je tvoja dobra duša sada spokojna i da možda tamo gore možeš sada ostvariti sve ono što ovdje nisi stigao, i nadamo se da ćeš se sjetiti ponekad pogledati "dolje" na nas, i vidjeti koliko nam samo nedostaješ.
I jedno znaj, NIKAD nećeš biti zaboravljen.
Tvoje ožalošćene kolege Javne ustanove "Centar za djecu i odrasle osobe s posebnim potrebama" Zeničko-dobojskog kantona